Trogir je «riznica umjetnosti» ili «grad muzej» prema uvaženom svjetskom povjesničaru Bernardu Berensonu. Logično da ovakav lokalitet već od prvih pojava suvremenog turizma na hrvatskoj obali tijekom 19.st., predstavlja jedan od zanimljivijih punktova.
Trogir je štoviše i u razdoblju tzv. pred turističke ere potvrđivao postavke svjetskih putnika - povjesničara i literata u brojnim sačuvanim ispravama i publikacijama kako je istinski dragulj europske civilizacije i kulture, s neprekinutom niti života i umjetničkog stvaranja u razdoblju od preko dva milenija.
Grad spominju već antički, te kasniji putnici- pisci, geografi, kartografi i kroničari: Plinije, Strabon, Ptolomej i Peuntinger, a potom bizantski car i pisac Porfirogenet, Splićanin Toma Arhiđakon, francuski protohumanist Adam u srednjem vijeku, te plejada istraživača i povjesničara u novom vijeku; Palladio, Canaleto, Clerisseau, Jackson i drugi tijekom 16. i 17. st. Posjećuju ga i brojne stranice mu posvećuju putopisci i kroničari Spoon i Wheler(17.st.), a potom Farlati, Cassas i Lavala te biskupi Manola i Fortis (18.st.), koji uz drevni grad opisuju i rustične ljepote njegova priobalja i zaleđa.
U 19. i početkom 20. st. Trogir bilježi posjete i afirmativne natpise svjetski poznatih književnika i nobelovaca Bernarda Shawa Hermana Bahra i Anatola Francea , što mu daje međunarodnu verifikaciju zanimljivog kulturno- turističkog odredišta.
Po obilasku Trogira austrijskog cara Franje I. Habzburškog (1818.) i kralja Saksonije Federika Augusta (1838.), njime se 1859. oduševljava i austrijski nadvojvoda Maksimilijan, kasniji meksički car, koji mu vizionarski proriče uspješnu turističku budućnost što se nazire uključivanjem Trogira u itinerer dužobalne jadranske parobrodarske linije Austrijskog Lloyda iz Trsta(1862).
Posjet cara Franje Josipa 1874. označio je početak ozbiljnijih aktivnosti i na revitalizaciji turističkih resursa, posebice povijesne baštine te objekata komunalne infrastrukture i javnih ustanova kao preduvjeta turističkog i uopće gospodarskog razvitka.
Dokaz sve učestalijih turističkih posjeta Trogiru pokazuje i otvaranje prvog turističko-ugostiteljskog objekta ( gostionica-pansion Tomić ) sa spavaćim sobama 1893, a potom od1906. i prvih gradskih hotela Bellevue i Central.
Trogir je štoviše i u razdoblju tzv. pred turističke ere potvrđivao postavke svjetskih putnika - povjesničara i literata u brojnim sačuvanim ispravama i publikacijama kako je istinski dragulj europske civilizacije i kulture, s neprekinutom niti života i umjetničkog stvaranja u razdoblju od preko dva milenija.
Grad spominju već antički, te kasniji putnici- pisci, geografi, kartografi i kroničari: Plinije, Strabon, Ptolomej i Peuntinger, a potom bizantski car i pisac Porfirogenet, Splićanin Toma Arhiđakon, francuski protohumanist Adam u srednjem vijeku, te plejada istraživača i povjesničara u novom vijeku; Palladio, Canaleto, Clerisseau, Jackson i drugi tijekom 16. i 17. st. Posjećuju ga i brojne stranice mu posvećuju putopisci i kroničari Spoon i Wheler(17.st.), a potom Farlati, Cassas i Lavala te biskupi Manola i Fortis (18.st.), koji uz drevni grad opisuju i rustične ljepote njegova priobalja i zaleđa.
U 19. i početkom 20. st. Trogir bilježi posjete i afirmativne natpise svjetski poznatih književnika i nobelovaca Bernarda Shawa Hermana Bahra i Anatola Francea , što mu daje međunarodnu verifikaciju zanimljivog kulturno- turističkog odredišta.
Po obilasku Trogira austrijskog cara Franje I. Habzburškog (1818.) i kralja Saksonije Federika Augusta (1838.), njime se 1859. oduševljava i austrijski nadvojvoda Maksimilijan, kasniji meksički car, koji mu vizionarski proriče uspješnu turističku budućnost što se nazire uključivanjem Trogira u itinerer dužobalne jadranske parobrodarske linije Austrijskog Lloyda iz Trsta(1862).
Posjet cara Franje Josipa 1874. označio je početak ozbiljnijih aktivnosti i na revitalizaciji turističkih resursa, posebice povijesne baštine te objekata komunalne infrastrukture i javnih ustanova kao preduvjeta turističkog i uopće gospodarskog razvitka.
Dokaz sve učestalijih turističkih posjeta Trogiru pokazuje i otvaranje prvog turističko-ugostiteljskog objekta ( gostionica-pansion Tomić ) sa spavaćim sobama 1893, a potom od1906. i prvih gradskih hotela Bellevue i Central.
Na Jadranskoj izložbi u Beču 1912. trogirski turističko-kulturni potencijali efektno su predstavljeni maketom gradskog trga i fragmentima Radovanova portala, kao nagovještaj intenzivnijih turističkih marketinških aktivnosti koje su uslijedile tiskanjem «Vodiča za putnike» (1924.), te vodiča «Trogir i njegovi spomenici» (1925.), u izdanju Putničkog ureda u Splitu.
Sve intenzivnija turistička kretanja rezultiraju formiranjem prvih turističkih udruga; Društva za uljepšavanje grada ( 1928.) i Društva za unapređenje turizma ( 1936.) koje po osnutku izdaje poznati vodič «O historiji, umjetnosti i životu Trogira»iz pera vrsnog hrvatskog povjesničara Trogiranina dr. don. Ivana Delalle. Vodič u privitku ukazuje na povoljne klimatske uvjete za razvoj turizma «osobito zimi», promovira trogirske hotele i novo osnovanu Zadrugu za unapređenje turizma i izgradnju kupališta i pansiona «Saldun».
Iste godine Trogir i njegovi spomenici doživljavaju izuzetnu međunarodnu promociju postavljanjem veličanstvene kopije trogirskog reljefa «Kairosa» na ulaz velebnog stadiona berlinskih Olimpijskih igara, podsjećajući svijet na bogate kulturno turističke vrednote Trogira, te na tisućljetnu olimpijsku povijest kada se natjecalo upravo u čast ovog grčkog božanstva sretnog trenutka.
Nema komentara:
Objavi komentar